Pre par meseci nam je jedna klijentkinja donela sliku sa Pinteresta — mat, tamnozelena kuhinja bez ručica, frontovi naslonjeni jedan na drugi skoro bez vidljive fuge. Pitala je da li to može od iverice. Ne može. Taj efekat postoji zato što su frontovi od lakiranog medijapana, izrezani i obojeni kao jedan komad, a ne zato što je medijapan „bolji materijal“ u nekom apstraktnom smislu. To je razlika koju retko ko objasni pre nego što klijent potpiše ugovor i vidi račun.
Medijapan (MDF) je skuplji od iverice. To zna svako ko je makar jednom tražio ponudu za kuhinju. Ono što se ređe objasni jeste zašto, i da li ta razlika stvarno vredi para, ili plaćate premiju za reč koja dobro zvuči u prodavnici nameštaja.
Šta je medijapan, a šta iverica — i zašto poređenje često nije fer
Iverica je presovana drvna strugotina, obložena folijom ili furnirom. Jeftinija je, dovoljno čvrsta za korpus kuhinje i dostupna u desetinama dekora. Medijapan je fino mleveno drvno vlakno presovano pod pritiskom u homogenu ploču, bez vidljive strukture. Ta homogenost je razlog zašto se medijapan može glodati, oblikovati u radijuse i lakirati u ravnomernu boju bez pora — dok bi isti postupak na iverici otkrio grubu strukturu ispod folije.
Problem je što se ove dve stvari često porede kao da je jedna „bolja“, a druga „lošija“ verzija istog proizvoda. Nije baš tako: to su dva različita materijala za dva različita posla, i cena prati posao, a ne sirovinu.
Odakle dolazi razlika u ceni
Sama ploča medijapana nije mnogo skuplja od iverice. Razlika je u obradi. Front od folirane iverice se iseče, oblepi ivicu i gotovo je, mašinski proces koji traje minute. Front od lakiranog medijapana se brusi, kituje, nanosi se temeljna boja, brusi opet, pa 2 do 5 slojeva završnog laka, sa sušenjem između svakog sloja. To je posao koji traje danima, ručno, u kabini za lakiranje. Tu radnu snagu plaćate.
| Front | Cena po dužnom metru | Šta dobijate |
|---|---|---|


